Jesen u Zagreb posve tiho došeta
U papučama bez peta

Tok okom trepneš, a već su njeni puti
Zasuti lišćem što žuti

Ćilim se rujni pred njom podatno pruža
Satkan od uvelih ruža

I tko je sretne, namah tražiti stane
Mahnito minule dane

I ja ih tako u lišću tražim i ištem
Pred žutim sveučilištem

Padao sam i ja tu, da bijaše milota
Na ispitima života

Pa ipak zviždim đačku ariju lijepu
S rukom u praznome džepu

Jer negdje u suncu, teška, još neobrana
I moja se svija grana